Dekonstrukcija diskursa materinstva na osnovu religijsko-magijske prakse

Apstrakt

U radu se na osnovu tabua i magijskih radnji dekonstruiše dominantni diskurs materinstva u tradicionalnoj kulturi Srba u XIX i prvoj polovini XX veka. On predstavlja mehanizam socijalne kontrole nad ženama kojim se održavala asimetrija i prevlast muškaraca. Pored toga, ukazuje se i na postojanje konkurentskog diskursa koji nam govori da su žene  razvijale alternativna znanja zasnovana na iskustvu, opservaciji i religijsko-magijskim predstavama, kako bi radjanje dece i materinstvo uskladile sa svojim željama i interesima.