O izučavanju srodstva u poslednjim decenijama dvadesetog veka
DOI:
https://doi.org/10.21301/eap.v3i2.7Ključne reči:
antropologija, studije srodstva, refleksivnost, „kriza srodstva“, nove perspektiveApstrakt
Kao klasično polje antropološkog izučavanja, studije srodstva nisu ostale van procesa kritičkih promišljanja i dekonstrukcije teorijskih i analitičkih kategorija i vrednosti discipline koja odlikuju savremenu antropološku teoriju. Kao i u slučaju promena u opštoj antropološkoj teoriji i praksi, uzroci koji su doveli do transformacija u studijama srodstva rezultat su teorijskih rasprava i kontroverzi u okviru discipline, ali u značajnoj meri i vandisciplinarnih uticaja, faktora koji su spoljašnji u odnosu na antropologiju kao disciplinu. U članku se posebna pažnja posvećuje analizi kritika legitimnosti izučavanja srodstva koje su za cilj imale da dokažu da srodstvo „ne postoji“, budući da je navodno dekonstruisano kao proizvod istraživačke fikcije i strategije legitimacije discipline. Ukazuje se na kontadiktoran karakter savremenog perioda u studijama srodstva, uz nastojanje da se pruži odgovor na pitanje šta se uopšte podrazumevalo pod sintagmom "kriza srodstva" i da li je kriza predstavljala opštu odliku antropoloških izučavanja u tom periodu.
##plugins.generic.usageStats.downloads##
##submission.downloads##
Objavljeno
Kako citirati
Broj časopisa
Sekcija
Licenca

Ovaj rad je pod Creative Commons Autorstvo-Deli pod istim uslovima 4.0 Internacionalna licenca.


